Koliko čitate blogove?
Vrijedi li se više uopće pravdati za izostanke? Nema me i to je činjenica, što zbog privatnih obaveza što zbog nemanja volje da šta i objavim. Nekako mi uz volju uvijek ide i želja, ali ovoga puta je malo drugačije, da, imam želju da pišem postove, iznova i iznova, ali volje nemam. Kome pišem? OK, shvatam, blog sam krenula pisati radi sebe, ne radi vas, ali da nije bilo vas, kome bi pisala? Zapravo, najčudnija stvar jeste da ste vi još uvijek tu. Često, odnosno svaki put kada uđem u statistiku bloga ostanem u čudu da vas još uvijek ima toliko. Toliko nisu milionske brojke, toliko nisu ni tisuće, ali vas ima, a mene nema.
Najčešće čitate postove koje sam pisala prije 2,3 i 4 godine, kada sam imala i volje i želje da pišem. To meni znači samo jedno, čitali ste me i čitate i dalje ono što sam pisala sa mnogo entuzijazma, u ubjeđenju da ću nekome pomoći svojim postom. Nekako mi blogu djeluju kao daleka prošlost, instagram je preuzeo primat u ovom "poslu" ( i ne, ne izrugujem ovaj posao, on je zaista to i divim se tome, ali meni je ovo bio i ostao hobi ), ali uz gomilu predivnih fotografija, mahom uređenih u kojekakvim programima, ali i dalje predivnih, vrlo je sve šturo, malo teksta, tu i tamo koja oznaka i to bi bilo to. Ja ne mogu sve što imam reći sročiti u 2 rečenice, a ako je tekst duži, on se nekako meni izgubi (OK, možda je ovo čudno, ali isključivo prenosim svoj dojam). Blogove čitam i dalje i ne planiram prestati, jednostavniji su mi, sa mnogo više informacija, sa mnogo više fotografija, i volim ih. Volim taj trud, taj rad i požrtvovanost koja se vidi u svakoj riječi i svakoj fotografiji...
Iako redovno pratim blogove mnogo sam ljena da ostavim komentar, da se stupasim onome tko je uložio sve prethodno navedeno da taj post pročitam ja, i ti i netko treći, pa da taj netko vidi da smo bili tu.
Ajde sad da ne budete i vi ljeni kao i ja, pa mi napišite u komentarima, čitate li blogove (generalno, ne mislim samo na moj blog), šta vam drži pažnju u postovima, volite li više blog ili instagram, zašto volite određene blogere i stupasite mi te iste sa jednim linkom u komentaru, također ako imate blog ostavite mi link.
Hvala vam 🌸 ❤️😍
Najčešće čitate postove koje sam pisala prije 2,3 i 4 godine, kada sam imala i volje i želje da pišem. To meni znači samo jedno, čitali ste me i čitate i dalje ono što sam pisala sa mnogo entuzijazma, u ubjeđenju da ću nekome pomoći svojim postom. Nekako mi blogu djeluju kao daleka prošlost, instagram je preuzeo primat u ovom "poslu" ( i ne, ne izrugujem ovaj posao, on je zaista to i divim se tome, ali meni je ovo bio i ostao hobi ), ali uz gomilu predivnih fotografija, mahom uređenih u kojekakvim programima, ali i dalje predivnih, vrlo je sve šturo, malo teksta, tu i tamo koja oznaka i to bi bilo to. Ja ne mogu sve što imam reći sročiti u 2 rečenice, a ako je tekst duži, on se nekako meni izgubi (OK, možda je ovo čudno, ali isključivo prenosim svoj dojam). Blogove čitam i dalje i ne planiram prestati, jednostavniji su mi, sa mnogo više informacija, sa mnogo više fotografija, i volim ih. Volim taj trud, taj rad i požrtvovanost koja se vidi u svakoj riječi i svakoj fotografiji...
Iako redovno pratim blogove mnogo sam ljena da ostavim komentar, da se stupasim onome tko je uložio sve prethodno navedeno da taj post pročitam ja, i ti i netko treći, pa da taj netko vidi da smo bili tu.
Ajde sad da ne budete i vi ljeni kao i ja, pa mi napišite u komentarima, čitate li blogove (generalno, ne mislim samo na moj blog), šta vam drži pažnju u postovima, volite li više blog ili instagram, zašto volite određene blogere i stupasite mi te iste sa jednim linkom u komentaru, također ako imate blog ostavite mi link.
Hvala vam 🌸 ❤️😍
